Ime prepuno simbolike, slikovito, ali krajnje istinito. Nepregledno prostranstvo, protkano zelenim šumama i još zelenijim livadama i pašnjacima, na kojima su nekada pastiri iz okolnih mjesta, a i šire, napasali svoja brojna stada. Danas tek poneki... Zamijenili su ih brojni turisti: planinari, šetači, biciklisti i motociklisti. Nekim danima ljeta, cijela planina izgleda kao veliki mravinjak. Ali ovi "mravi" ne rade - oni se rekreiraju!

Zelena gora... S proljeća najzelenija... Već u ranu jesen, njen ogrtač se mijenja i polako poprima rumeno žutu boju koja, kao da odaje umor od nevidljive, ali neprekidne borbe protiv sve surovijih klimatskih uslova, koje je ovo "neko novo vrijeme" sa sobom donijelo. No, i pored svega, ova svojevrsna zelena oaza, pruža savršeno utočište za bijeg iz asfaltne pustinje, koja sa vremenom raste, bahato proždirući sve što se naÄ‘e na njenoj putanji rasta.

I dalje jednako lijepa... Neodoljiva. S punim pravom nosi titulu najljepše i najpitomije planine Dinarida. Toliko drugačija od Maglića, od kojeg je, usput rečeno, dijeli samo rijeka Sutjeska i njen duboki kanjon. Kroz njega vodi jedan od puteva kojima je moguće doći do Zelengore. Drugi je iz pravca Kalinovika. Na Tjentištu je početak puta dugog oko 20 km, koji direktno vodi do jezera Donje Bare, na čijoj obali se nalazi mala planinska kuća koja se može iznajmiti. Nadomak kuće nalazi se i ureÄ‘eno mjesto za piknik. Mjesto kao stvoreno za jedan ugodan aktivni odmor, jer osim ribolova, lokacija nudi mogućnost organizovanja višednevnih hiking i trekking tura. Možda ne bi bilo suvišno pomenuti da je na pomenutom jezeru imao vilu i često se odmarao i J.B.Tito.

Na prevoju ÄŒemerno, na putnom pravcu Beograd-Foča-Tjentište-Trebinje, odvaja se put koji vas nakon 50-ak kilometara dovede u samo srce planine, na prvo od njenih osam bistrih glacijalnih jezera - Orlovačko jezero. Jezero je bogato ribom, i to vrstama zanimljivim brojnim ribarima koji sa njegove obale svakodnevno iskušavaju svoju ribolovačku sreću. Ovo jezero, kao najčešÄ‡e pohoÄ‘ena turistička tačka Zelengore, dobilo je i "svoju" planinsku kuću, koja se poput one, na Donjim Barama, takoÄ‘e može iznajmiti.

Brojne pješačke staze koje počinju pored jezera, vode do njenih vrhova, a samo jeda do najviše tačke Zelengore - vrha Bregoč, 2015 mnv. Vidik koji "puca", koji se otvara na toj visini, nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Pogled na preostale dijelove Nacionalnog parka Sutjeska, čiji je Zelengora sastavni dio, na gorostase preko puta: Maglić i Volujak, vedrim danima i Durmitor, na "gorske oči" - najčešÄ‡e korišten izraz za njena prelijepa bistra jezera - nagrada je zbog koje se vrijedi "pomučiti" i popeti na pomenuti Bregoč, kao i ostale brojne vrhove ove naše ljepotice.

Zelengora nudi mogućnost aktivnog odmora, ali tu je prije svega odmor za dušu. Planinarenje, lagana šetnja, vožnja bicikla po ureÄ‘enim i markiranim stazama, kupanje u nekom od kristalno čistih jezera, sakupljanje ljekovitog bilja, bobičastog voća i gljiva, samo su neke od aktivnosti koje na čovjeka djeluju poput izduvnog ventila i ekspresno mu vraćaju odavno izgubljeni unutrašnji mir.

Ovaj zeleni dragulj NP Sutjeska, poznat je po bogatstvu flore i faune. Na njenim livadama i pašnjacima raste veliki broj i endemskih vrsta. To zeleno prostranstvo, prava je riznica ljekovitog bilja. ÄŒini se da tu možete pronaći sve, od kamilice do islandskog lišaja. Darežljiva je i kada je šumsko voće u pitanju. Borovnica, posebno. Najbolji indikator količine jesu brojni berači, koji u ljetnom periodu, samostalno ili organizovano pohode planinu, ubiru plodove borovnice, koje kasnije plasiraju na tržište, dopunjujući na taj način lični budžet.

U kondicionom smislu, Zelengora nije pretjerano zahtjevna planina, stoga je preporučujemo kao idealnu destinaciju za porodični odmor, daleko od gradske buke i vreve. Za sve ljubitelje prirode ovo je i sa finansijskog aspekta jako povoljna destinacija. Mjesto koje malo uzima, a zauzvrat daje mnogo. Mjesto na kome se najbrže pune baterije...

Nakon perioda lutanja i traganja za suštinom sopstvenog bića, a zapravo sve većeg udaljavanja od iste, čovjek počinje da se pretvara u svoju suprotnost. U surovoj organizaciji vremena nema mjesta uživanju. Zašto...?!

Kada ste zadnji put… Vi imali bezbrižan izraz lica?

I kada ste zadnji put uradili nešto za svoju dušu?